Infekcija urinalnog trakta

Infekcija urinalnog trakta

Infekcije urinarnog trakta javljaju se češće u pasa nego u mačaka. Bakterije su najčešći uzrok upala, vrlo rijetko uzročnici mogu biti mikoplazme, virusi, klamidije i gljivice. Najčešće se radi o bakteriji E.coli. U 20-30% slučajeva ne radi se samo o jednom uzročniku, već o mješanim infekcijama sa 2 ili 3 bakterijske vrste. Smatra se da je velika većina urinarnih infekcija uzrokovana mikroorganizmima koji primarno naseljavaju sluznicu crijeva ili kožu i koji se ascedentno šire na uretru i mokraćni mjehur. Tu su naravno i bakterije koje normalno naseljavaju uretru, no one su zbog anatomske građe mokraćnog sustava, a i zbog razlike u građi sluznice donjeg i gornjeg urinarnog trakta rijetko primarni uzrok mokraćne infekcije. Sposobnost bakterija da se čvrsto prihvate za sluznicu urinarnog trakta onemogućuje njihovu eliminaciju tijekom akta mokrenja, te omogućuje njihov nesmetan rast i razmnožavanje. Upravo mokrenjem eliminira se 95% neadhezivnih bakterija i to je prirodna obrana organizma od nastanka urinarne infekcije. Poremećaji koji uključuju učestalost mokrenja, volumen ili zaostajanje veće količine mokraće u mokraćnom mjehuru mogu pogodovati razvoju bakterijske infekcije. S obzirom na anatomsku povezanost mokraćno spolnog sustava, infekcije ova dva sustava često su povezane i uzrokovane širenjem uzročnika sa mjesta primarnog nastanka infekcije. Simptomi koje vlasnik može primijetiti su: učestalo mokrenje, bolno ili otežano mokrenje, prisustvo krvi u mokraći. Objektivna dijagnoza postavlja se bakteriološkom pretragom mokraće dobivene cistocentezom (punkcijom mokraćnog mjehura). U praksi ova metoda se izbjegava osim ukoliko se ne radi o kroničnim i recidivirajućim slučajevima zato da se životinja ne bi dodatno stresirala. Uobičajeno je da se nakon postavljene dijagnoze i lokalizacije upale započne antibiotska terapija. Koji antibiotik će se koristiti i koliko dugo,...
Kako zaštiti mačku od gripe

Kako zaštiti mačku od gripe

Najčešći uzročnici respiratornih infekcija u mačaka su dva vrlo zarazna virusa: herpesvirus mačaka (mačji virusni rinotraheitis) i mačji calicivirus. Simptome koje izazivaju ova dva virusa međusobno je vrlo teško klinički razlikovati, te se zajedno grupiraju pod nazivom: kompleks respiratornih infekcija gornjeg dišnog trakta mačaka. Pri postavljanju dijagnoze virusnih respiratornih infekcija u obzir eventualno treba uzeti još nekoliko virusnih i ne-virusnih uzročnika, koji su, kao što je već rečeno, puno rijeđi: klamidije, mikoplazme, reovirusi, bakterije (posebno Bordetella bronhiseptica). Od ovih bolesti najugroženiji su mačići, nevakcinirane mačke i općenito mačke koje žive u domaćinstvima u većem broju. Najvažniji i najučestaliji način širenja virusa je direktnim kontaktom između zaražene i zdrave mačke (iscjedak iz nosa, očiju). No, treba imati na umu da se virus može prenijeti i preko kontaminiranih kaveza (ili košara u kojima mačke spavaju), preko posuda za hranjenje i napajanje, također i rukama i na odjeći vlasnika, aerosolom (kihanje, kašljanje). Oba virusa vrlo su otporna u vanjskoj okolini, pa mogu preživjeti izvan domaćina i do 10 dana. Čak do 80% mačaka koje prebole infekciju mačjim herpesvirusom i kalicivirusom ostaju nosioci virusa kojega izlučuju slijedećih nekoliko mjeseci, pa čak i godina, te su potencijalni izvor infekcije za sve nevakcinirane mačke sa kojima dođu u kontakt. Često je majka koja je latentno inficirana izvor infekcije za svoje mačiće u dobi od 5-7 tjedana starosti kada oni postaju primljivi zbog pada prirodne imunosti. Simptomi koje vlasnik može primjetiti su: povišena tjelesna temperatura, gubitak apetita, potištenost, iscjedak iz nosa i očiju koji može biti bistri ili gnojni, kihanje, gubitak glasa, pobačaj kod gravidnih životinja ili rođenje mačića sa smrtonosnim encefalitisom. Kalicivirus ima afinitet i prema plućima, te može...
Problemi u reprodukciji kuja

Problemi u reprodukciji kuja

Zbog sve više postavljenih pitanja i sve većeg broja pacijenata sa reproduktivnim problemima odlučili smo osvrnuti se na najčešće probleme i želje vlasnika vezanih uz reprodukciju njihovih četveronožnih ljubimica kao i usluge koje vam po tom pitanju možemo pružiti u našoj ambulanti. O nekim temama više informacija ponuđeno je u pojedinačnim člancima koji su također objavljeni na našoj stranici. Ovdje ćete moći pronaći konkretne odgovore na nekoliko nama postavljenih pitanja. Naime, normalno trajanje «tjeranja» (stručno bi to obuhvaćalo period proestrusa i estrusa) u kuja iznosi 9+9 dana. Od toga prvih 9 dana otpada na proestrus – otečena vulva, krvavi iscjedak, kuja privlači mužjake, ali ne dozvoljava parenje. Drugih 9 dana otpada na estrus – vulva je i dalje otečena, ali iscjedak nije krvav i ono što je najvažnije kuja dozvoljava parenje. Za uspješnu koncepciju najvažniji trenutak za nas je pronaći točan odgovor na pitanje: kada će doći do ovulacije. U najvećem broju slučajeva ovulacija nastupa 2 dana od početka estrusa. Parenjem 11. i 13. dana od početka pojave krvavog iscjetka u većini slučajeva rezultirati će graviditetom. I sve bi bilo vrlo jednostavno da proestrus i estrus baš uvijek traju po 9 dana i da baš uvijek 11. dan od početka proestrusa nastupi ovulacija. No, svaka životinja je individua za sebe pa se fiziološkim smatraju varijacije u trajanju proestrusa 2-27 dana, a u trajanju estrusa 3-21 dan. Kolorimetrijski test U slučajevima kada ne možemo sa sigurnošću odrediti vrijeme nastanka ovulacije, tj. u slučajevima koji odstupaju od uobičajenih vrijednosti trajanja pojedinih faza «tjeranja» najpouzdanija metoda određivanja vremena ovulacije i optimalnog vremena za parenje je određivanje razine progesterona. U našoj ambulanti koristimo...

Krvni tlak u pasa

Iako je određivanje krvnog tlaka u ljudi rutinski postupak koji se obavlja gotovo tijekom svakog pregleda, određivanje krvnog tlaka u pasa puno je rijeđe iako je zapravo od jednake važnosti kao i kod ljudi. Krvni tlak je tlak kojim krv djeluje na stijenke krvnih žila (arterija). Krv kola tijelom upravo zato što se nalazi pod određenim tlakom, a taj tlak stvara srce koje u organizmu djeluje kao pumpa. Vrijednosti krvnog tlaka određene su upravo snagom srčanog mišića, otporom protoka krvi u malim krvnim žilama (arterijama), tj. otporom u perifernoj cirkulaciji, elastičnosti stijenki velikih arterija, ukupnom volumenu krvi kao i njenom viskozitetu. Mjerenje krvnog tlaka Krvni tlak u pasa može se mjeriti na dva načina: direktnom i indirektnom metodom. Direktna metoda puno je složenija i invazivnija s obzirom da se sastoji u postavljanju specijalnog katetera direktno u arteriju. Samo postavljanje katetera kod većine pasa koji nisu u narkozi rezultirati će lažnim rezultatom zbog stresiranja životinje. Indirektna metoda u potpunosti je bezbolna. Iako postoji nekoliko metoda neinvazivnog monitoringa krvnog tlaka najuvriježenija je oscilometrijska metoda. Uređaj za mjerenje periferne cirkulacije i krvnog tlaka Upravo tom metodom koristimo se i u našoj ambulanti u svrhu rutinskog određivanja parametara krvnog tlaka kao i monitoringa pacijenata koji se nalaze u anesteziji zbog provođenja kirurškog zahvata ili monitoringa pacijenata koje zaprimimo u stanju šoka. Sam postupak identičan je postupku mjerenja krvnog tlaka kod ljudi, s time da su manžete koje postavljamo oko prednje noge psa prilagođene njihovoj veličini, kako bismo osigurali prilijeganje senzora unutar manžete i stijenke arterije. Osim na prednjoj nogici krvni tlak kod pasa možemo mjeriti i postavljanjem manžete oko repa ili na stražnjoj...