Program cijepljenja pasa protiv zaraznih bolesti

Program cijepljenja pasa protiv zaraznih bolesti

Psi se cijepe protiv sljedećih zaraznih bolesti : štenećaka, parvoviroze, parainfluence, zaraznog hepatitisa pasa i leptospiroze. Štenci se cijepe ukupno 3 puta, prvi puta u dobi od 6 tjedana, a zatim se vakcinacija ponavlja još dva puta u razmaku od 3 tjedna ( tj. sa navršenih 9 i 12 tjedana života ). Imunitet se razvije 2-3 tjedna nakon završenog cijepljenja.  Za održavanje kontinuiranog imuniteta pse je potrebno docijepiti jedan puta na godinu. Budućim vlasnicima koji nas traže savjet oko nabave novog ljubimca svakako savijetujemo da ne uzimaju štene koje nije niti jednom cijepljeno protiv gore navedenih bolesti. Odvajanje od majke i dolazak u nepoznati okoliš može biti okidač za pad imuniteta zbog čega su psi podložniji negativnom utjecaju mikroorganizama. Štence koji dođu u “novu obitelj” potrebno je čuvati : treba izbjegavati sve kontakte sa drugim psima , pogotovo psima kod kojih je nepoznat zdravstveni status. Kolika opasnost vreba na ta “mala bića” govori i činjenica  da npr. parvovirus može preživjeti u vanjskoj okolini i nekoliko mjeseci, a može se donijeti na obući, odjeći,…Cijepiti se smiju samo zdravi psi. Preporuka je da se sa cijepljenjem nastavi jedan puta godišnje, jer bez obzira što su gore navedene bolesti gotovo uvijek smrtonosne kod štenadi od svih njih mogu oboliti psi svake životne dobi. Štenećak, parvoviroza, zarazni hepatitis pasa i parainfluenca zarazni su samo za pse i vakcinacijom čuvamo njihovo zdravlje. Leptospiroza je zoonoza, što znaći da od nje mogu oboliti i ljudi, pa cjepljenjem pasa štitimo i zdravlje ljudi. Svakako se preporuća cjepiti kuje prije planiranog graviditeta kako bi “budućim majkama” osigurali dovoljnu količinu antitijela koja će zaštititi psića u prvih nekoliko...
Zdravi zubi čine Vašeg ljubimca sretnim

Zdravi zubi čine Vašeg ljubimca sretnim

Neugodan zadah iz usta i bol prilikom uzimanja hrane najčešće su znakovi koji ukazuju na problem u usnoj šupljini. Nakupljanje zubnog plaka, ostaci hrane i stvaranje zubnog kamenca faktori su koji negativno utječu na očuvanje zdravih zuba. Neki od savjeta koje bismo Vam mogli dati kako bismo spriječili, a ne liječili su : korištenje dodataka u hrani ( grickalica ) namijenjenih čišćenju zubi, poput dental stickova, koji uklanjaju ostatke hrane sa zubi i imaju ulogu zubne četkice; korištenje zubnih četkica i pasti namijenjenih kućnim ljubimcima, te redoviti pregled zubi sa strane veterinara i čiščenje zubnog kamenca ukoliko se je on već stvorio. Podsjetite nas tijekom Vašeg redovitog godišnjeg pregleda da pogledamo zube Vašeg ljubimca, kako bismo Vas upozorili ukoliko smatramo da je problem već nastupio. Zubni kamenac uklanja se ultrazvučno u općoj narkozi. Razlog zašto je potrebna opća narkoza je taj što se životinje neće opirati tijekom pregleda i zahvata. Čišćenje kamenca, ovisno o zatečenom stanju, traje u prosjeku 20tak minuta, a niti najmirniji pas ili mačka neće dobrovoljno usta držati otvorenima svo to vrijeme. Također, ponekad je potrebno bolesni zub/zube izvaditi. Samo čišćenje kamenca nije bolno, ali treba uzeti u obzir da velika većina pasa i mačaka dolazi kada su upalne promjene na zubnom mesu već nastupile, pa to zahvat čini neugodnim za njih. Ultrazvuk koji se proizvodi prilikom čišćenja mi ne čujemo, ali naši ljubimci jako dobro čuju i taj zvuk im smeta, pa je to zapravo i najvažniji razlog za primjenu opće anestezije. Za zahvat je u našoj ambulanti potrebno najaviti se 1  dan ranije kako bismo Vam dali slobodan termin. Naši ljubimci ne mogu utjecati...
Dijafragmatska hernija

Dijafragmatska hernija

Dijafragma ili ošit je mišićno-tetivna opna ( pregrada ) koja razdvaja trbušnu i grudnu šupljinu. O dijafragmatskoj herniji govorimo kada dođe do puknuća ili rupture ošita čime se uspostavlja direktna komunikacija između grudne i trbušne šupljine. Najčešći pacijenti sa rupturom ošita su mačke nakon pretrpljenog udarca autom ( posebice u predjelu abdomena ) ili nakon pada sa velike visine. Simptomi zbog kojih dolaze vlasnici su plitko i ubrzano disanje. Objektivna dijagnoza postavlja se RTG snimkom. Najčešće u grudnoj šupljini vidimo zavoje crijeva ( vidi se i na naslovnoj slici ), ali praktički svi trbušni organi mogu biti premješteni u grudnu šupljinu, čime je znatno smanjen prostor kojim su do tada za svoj nesmetani rad raspolagali srce i pluća. Dijafragmatska hernija tretira se kirurški nakon stabilizacije pacijenta. Radi se u inhalacijskoj anesteziji. Cilj operativnog zahvata je vratiti trbušne organe u trbušnu šupljinu i zatvoriti defekt na ošitu. Prognoza je bolja ukoliko se radi na stabiliziranom pacijentu i ukoliko od nastanka dijafragme nije prošlo puno vremena s obzirom da na prognozu i uspjeh zahvata mogu utjecati i nastale priraslice između trbušnih organa i srca i pluća. Osim što je operacija anesteziološki zahtjevna važno je napomenuti sa su prvih 24-48 sati nakon zahvata najkritičniji.   Maca sa slike operirana je 3.dan nakon traume, ošit je bio rupturiran na 2 mjesta, a nakon zahvata uspješno se...

Prolaps rektuma

Radi se o izvrtanju sluznice rektuma i njegovom izlasku kroz anus, čime nježna sluznica biva izvrgnuta isušivanju i oštećenju. Najčešće se javlja kod mladi životinja, štenadi i mačića, kao posljedica dugotrajnih proljeva koji su opet najčešće posljedica glistavosti. Kako bismo sačuvali prolabirani dio crijeva važno je brzo reagirati. Vrlo ja važno otkriti i djelovati na primarni uzrok nastanka prolapsusa rektuma. Životinju je potrebno dehelmintizirati, a upalu crijeva tretirati antibioticima. Vama i Vašem ljubimcu, ovisno o zatečenom stanju ponuditi ćemo dvije opcije. Ukoliko je sluznica crijeva vitalna i bez vidljivih oštećenja pokušati ćemo ju vratiti na njeno mjesto, a njen ponovni izlazak pokušati ćemo spriječiti postavljanjem jednog specijalnog šava oko anusa, koji ostaje u poziciji nekoliko dana. U slučaju vidljivog oštećenja sluznice rektuma u obzir dolazi jedino resekcija, tj. odstranjivanje prolabiranog dijela crijeva. Prognoza je dobra, no neki slučajevi skloni su ponavljanju, pogotovo ukoliko se primarni uzok nastanka u potpunosti ne...
Pyometra

Pyometra

Kao što samo ime kaže radi se o nakupljanju gnojnog sadržaja unutar lumena maternice. Radi se o oboljenju maternice koje, ako se ne liječi, u konačnici dovodi do uginuća životinje. Javlja se češće kod životinja srednje i starije životne dobi, iako ima slučajeva pyometre i kod  mladih životinja. Statistički rjeđe se javlja kod životinja koje su se nekoliko puta štenile, no nema garancije da se pyometra neće razviti kod životinja koje su se štenile 3, 4 ili 5 puta. Češće se javlja kod životinja kod kojih je višekratno primijenjena “hormonska sterilizacija” u svrhu reguliranja spolnog ciklusa ili kod kojih su aplicirani estrogeni u svrhu sprečavanja nidacije jajne stanice nakon neželjenog parenja. Razlikujemo “otvorenu” i “zatvorenu” pyometru. Otvorenu pyometru puno je lakše dijagnosticirati, a i simptomi su puno blaži s obzirom da gnojni sadržaj izlazi iz organizma van. Vlasnici dolaze u ambulantu jer su primijetili da kuja ili mačka imaju čokoladni ili bjelkasti vaginalni iscjedak. Kada  u ambulantu dođu vlasnici sa kujom ili mačkom koji imaju zatvorenu pyometru to obično znači da je već proteklo nekoliko tjedana ili mjeseci od njenog nastanka. Simptomi koje vlasnici opisuju su : gubitak tjelesne težine, povraćanje, bezvoljnost, gubitak apetita, mučnina, pojačano uzimanje vode. Tjelesna temperatura može, ali i ne mora biti povišena. Količina gnoja u maternici može biti tolika da je i abdomen vidno povećan; nije rjetkost da izvađena maternica sa gnojnim sadržajem kod kuje srednje veličine teži i 2 kg. Točna dijagnoza postavlja se ultrazvučnom pretragom gdje se vide maternični rogovi ispunjeni gnojnim sadržajem. Najveći problem predstavljaju bakterije i njihovi toksini koji ulaze u cirkulaciju  uzrokujući septikemiju i nepovratna oštećenja pojedinih organa ( bubrega, srćanog mišića,…)....