Piše zrinka | May 13, 2015 | Česta pitanja, Slučajevi iz prakse
Radi se o stanju oka kod kojeg zbog slabljenja ligamenata dolazi do ispadanja trećeg očnog kapka i žlijezde trećeg očnog kapka čime ona postaje nezaštićena i izložena vanjskim utjecajima. Žlijezda otiče, poprima ružićasto crvenu bolju i vidljivo prominira u unutarnjem očnom kutu. Stanje samo po sebi nije opasno, ali žlijezda je podložna oštećenju, krvarenju, infekciji. Može se javiti samo na jednom oku, na oba oka istovremeno ili u različitom vremenskom intervalu. Pasmine kod kojih se češće javlja su engleski buldog, američki koker španijel, lhasa apso i to najčešće kod mladih životinja ( do godinu dana starosti ). U našoj ambulanti najčešće smo cherry eye susretali kod pekinezera, engleskih buldoga, boksera i rotvajlera. Ovo stanje liječi se isključivo kirurški. Još prije nekoliko godina žljezda se u potpunosti kirurški odstranjivala. Danas je cilj terapije žlijezdu sačuvati, budući da ona ima važnu ulogu u vlaženju oka. Smanjeno vlaženje oka, koje se javlja kao posljedica uklanjanja žlijezde, može dovesti do stanja poznatog kao keratokonjuktivitis sika, što u konačnici može imati za posljedicu nastanak čira rožnice. U našoj ambulanti primjenjujemo operativne tehnike po Kaswanu i po Lambert-Mooru kojom je žlijezda u potpunosti...
Piše zrinka | May 7, 2015 | Česta pitanja
Kastracija kunića vrši se najranije u dobi o 4 – 5 mjeseci. U toj dobi kunići postaju spolno aktivni. Spuštanje testisa u skrotum završava oko drugog mjeseca života. Specifičnost glodavaca i kunića je u tome da su oni tzv. funkcionalni kriptorhidi, tj. zbog otvorenog ingvinalnog kanala testisi se mogu vratiti u trbušnu šupljinu ( strah, hladnoća ). Kastracijom kunića se smanjuje njihova agresivnost, kao i teritorijalno o označavanje ( uriniranje ), te se sprečava neželjeni graviditet ukoliko držimo mužjaka i ženku zajedno. Važno je napomenuti da su mužjaci sposobni oploditi ženku još 3 tjedna nakon zahvata budući da spermiji ostaju aktivni u sjemenovodima. 3 – 4 tjedna je potrebno da iz organizma nestane testosteron stvoren u organizmu prije zahvata što znači da tokom tog vremena kunići zadržavaju svoje ponašanje. Zahvat se obavlja u općoj narkozi. Prije zahvata potreban je kraći post ( tu su mišljenja različita, od izričite zabrane posta pa do obaveznog posta od 12 sati ). Na osnovu osobnog iskustva vlasnicima ipak preporučujemo uskraćivanje hrane cca. 4 – 6 sati prije zahvata. Zahvat, zajedno sa postupkom anestezije, traje oko 40 minuta, a cijena zahvata je 400 kn. Konci se vade za 8 – 10 dana. ...
Piše zrinka | May 5, 2015 | Česta pitanja, Slučajevi iz prakse
Psi i mačke koji su otrovani sa otrovom za štakore nažalost vrlo su često pacijenti u našoj ambulanti. Do trovanja kućnih ljubimaca može doći bilo da pas ili mačka direktno pojedu postavljene mamke ili ukoliko pojedu i/ili dođu u kontakt sa izlučevinama ( krvlju ) otrovanog glodavca. Naravno tu su uvijek i ( upitni ) slučajevi namjernog trovanja sa strane trećih osoba, budući da su otrovi za štakore svima lako dostupni. Otrov za štakore kod psa i mačke ima isti učinak i način djelovanja kao i kod glodavaca : 5-7 dana nakon unošenja u organizam izazvati će krvarenje. Otrov je napravljen na taj način da ne izaziva trenutno uginuće otrovane životinje nakon uzimanja otrovane hrane, jer bi na taj način i glodavci, koji su vrlo inteligentni, brzo zaključili koju hranu treba izbjegavati. Otrov je kumulativan, što znači da se svaki dan mala količina otrova otpušta u organizmu dok u konačnici ne dovede do uginuća životinje zbog iskrvarenja. Simptomi bolesti variraju ovisno o tome gdje su u organizmu prisutna najjača krvarenja, pa tako variraju od iznenadnog uginuća kao posljedice krvarenja u srćanom mišiću i mozgu, šepanja ( krvarenja u mišićima, zglobovima ), kašljanje, hroptanje ( pluća ), krvarenje na nos, vaginalno krvarenje, hematomi na različitim dijelovima tijela, krvarenje iz kože bez prisutne rane, krvarenje desni,….Tjelesna temperatura je snižena ( životinje su pothleđene zbog obilnog gubitka krvi ), a vidljive sluznice porculanski bijele. Važno je znati da svaki, pa i najmanji dodir, izaziva dodatna opsežna krvarenja – svaki dodir, skok, pa čak i gruba hrana mogu dodatno pogoršati stanje. Liječenje se svodi na svakodnevnu aplikaciju protuotrova u periodu od minimalno 10...
Piše zrinka | May 4, 2015 | Česta pitanja, Slučajevi iz prakse
Piroplazmoza ili babezioza je parazitarna bolest pasa koju prenose krpelji. Radi se o bolesti enzootskog karaktera, tj. učestala je u kontinentalnom, a vrlo rijetko se javlja u ostalim dijelovima naše zemlje ( Istra, Dalmacija ). Bolest je sezonskog karaktera, tj. najučestalija je u jesen i u proljeće, no zbog klimatskih promjena ( blaga zima, ljetni mjeseci koji obiluju padalinama ) prisutna je tokom cijele godine. Krpelji su vektori, tj. unose uzročnika u organizam psa prilikom akta sisanja krvi. Da bi krpelj mogao unesti babezije u organizam psa mora proći najmanje 24 do 48 sati od početka akta sisanja. Unutar populacije krpelja bolest se širi ukoliko nezaraženi krpelj ugrize zaraženog psa, također gravidna ženka krpelja prenosi babezije na svoje potomke. Radi se o krvnim parazitima, tj. babezije parazitiraju unutar eritrocita, uzrokuju njihovo bubrenje i pucanje, a kao posljedica pucanja eritrocita javlja se jaka anemija i hemoglubinurija ( tamna mokraća ). Vlasnici pasa koji dolaze u našu ambulantu vrlo su dobro upoznati sa simptomima ove bolesti. Anamneza najčešće glasi ovako : “…prije par dana sa psa smo skinuli nasisanog/e krpelje, jučer je bio malo tužan, danas samo leži, ništa ne jede.” Ponekad nam skrenu pažnju na izrazito tamnu mokraću, što nam je također vrlo važno u postavljanju dijagnoze. Bolest je vrlo učestala tijekom sezone ( proljeće-jesen ). Oboljevaju životinje svih dobi i pasmina, ista životinja može oboljeti više puta tijekom života, tj. preboljenje bolesti ne ostavlja dugotrajni imunitet. Pregledom životinje najčešće nailazimo na vrlo visoku tjelesnu temperaturu i blijedo-žute sluznice. Dijagnoza se postavlja na osnovu anamneze, kliničke slike, epizootiološke situacije ( endemska bolest ), hematološke pretrage, mikroskopske pretrage ( nalaz babezija unutar eritrocita...
Piše zrinka | May 4, 2015 | Česta pitanja
Štenećak je vrlo opasna virusna zarazna bolest pasa i drugih karnivora ( afrički tvor ). Uzročnik je srodan virusu boginja. Danas se u praksi sa štenećakom, na svu sreću, susrećemo vrlo rijetko budući da je veliki postotak pseće populacije procijepljen. Obolijevaju necijepljene životinje svih dobnih kategorija i oba spola, ipak najugroženiji su štenci u dobi od 6 tjedana do nekoliko mjeseci. Izvor infekcije su zaražene životinje, širi se direktnim kontaktom sa bolesnom životinjom. Virus nije otporan i u vanjskoj okolini može preživjeti nekoliko sati. Virus je osjetljiv na isušivanje, a uništava ga i većina dezinficijensa. Razlikujemo 5 osnovna oblika štenećaka, ovisno o organskom sustavu koji je primarno zahvaćen: kožni, nervni, crijevni, očni, dišni ( respiratorni ) oblik. Simptomi respiratornog oblika su : iscjedak iz očiju i nosa ( serozni – prozirni ili gnojni ), kašalj i otežano disanje ( posljedica upale pluća ). Kod crijevnog oblika javljaju se proljev i povraćanje. Očni oblik karakteriziraju promjene na očima, mogu biti zahvaćene i “unutarnje” strukture oka, što u konačnici može dovesti i do sljepoće. Ukoliko je zahvaćen živčani sustav javlja se promjena ponašanja, pareza, paraliza, ataksija, grčenje mišića. Karakterističan simptom kožnog oblika je orožnjavanje ( hiperkeratoza ) mekuši : jastučića i nosa. Sumnja se postavlja na temelju simptoma i povijesti (ne)cijepljenja. Laboratorijska dijagnoza postavlja se serološki i nalazom inkluzija mikroskopskom pretragom krvnog razmaza. Ne postoji učinkovita antivirusna terapija, liječenje se svodi na suzbijanje sekundarnih bakterijskih infekcija. Mortalitet ( stupanj uginuća ) varira od 0 do 100% ovisno o stupnju virulencije soja virusa i otpornosti domaćina. Prevencija oboljenja provodi se održavanjem imunološkog statusa gravidnih kuja aktivnim i cijepljenjem štenaca, ali i odraslih pasa....
Piše zrinka | Apr 10, 2015 | Česta pitanja
Zarazni peritonitis mačaka je neizlječiva virusna bolest mačaka sa 100%tnom smrtnošću. Uzročnik pripada skupini koronavirusa i srodan je “bezazlenom” crijevnom koronavirusu, koji je česti uzročnik proljeva kod mačića. Postoji teorija da je uzročnik Zaraznog peritonitisa mačaka ( FIPV ) zapravo mutirani oblik crijevnog koronavirusa ( FECV ). Uzročnik se izlučuje iscjetkom iz nosa, slinom, fecesom i urinom, pa je najčešći način prijenosa direktnim kontaktom sa zaraženom životinjom. Obolijevaju životinje oba spola i svih dobnih kategorija, no češće se javlja kod mladih životinja ( 6 mjeseci do 2 godine ) i kod starih životinja ( iznad 14 godina ). Simptomi bolesti u početnoj fazi vrlo često su nespecifični i vrlo lako se mogu zamijeniti sa nekom ” bezazlenom ” virusnom ili bakterijskom bolesti : povišena tjelesna temperatura, kihanje, kašljanje, proljev. Ta faza može potrajati nekoliko dana ili tjedana prije pojave tipičnih simptoma bolesti. Bolest se očituje u 2 osnovna oblika : vlažnom ili suhom obliku, a može se javiti i kombinacija oba. “Vlažni “oblik Zaraznog peritonitisa mačaka je učestaliji i jednostavniji za dijagnostiku, a očituje se nakupljanjem tekućine u trbušnoj i/ili grudnoj šupljini. “Suhi” oblik se očituje stvaranjem gnojnih granulomatoznih čvorića u organima, a simptomi bolesti ovise o tome koji organ i organski sustav je zahvaćen. Jednom kada se virus umnoži u organizmu bolest je progresivna i vodi fatalnom ishodu. Uginuće uslijedi najčešće u roku od 3-6 tjedana od pojave prvih kliničkih simptoma bolesti, no ponekad može potrajati i do 6 mjeseci pri čemu se izmjenjuju periodi pogoršanja i prividnog poboljšanja. Sumnja se postavlja na temelju kliničkih znakova ( vlažni oblik ), na temelju pretrage krvi, ultrazvučne pretrage. Danas postoje vrlo...
