Piše zrinka | Feb 26, 2015 | Česta pitanja
Psi se cijepe protiv sljedećih zaraznih bolesti : štenećaka, parvoviroze, parainfluence, zaraznog hepatitisa pasa i leptospiroze. Štenci se cijepe ukupno 3 puta, prvi puta u dobi od 6 tjedana, a zatim se vakcinacija ponavlja još dva puta u razmaku od 3 tjedna ( tj. sa navršenih 9 i 12 tjedana života ). Imunitet se razvije 2-3 tjedna nakon završenog cijepljenja. Za održavanje kontinuiranog imuniteta pse je potrebno docijepiti jedan puta na godinu. Budućim vlasnicima koji nas traže savjet oko nabave novog ljubimca svakako savijetujemo da ne uzimaju štene koje nije niti jednom cijepljeno protiv gore navedenih bolesti. Odvajanje od majke i dolazak u nepoznati okoliš može biti okidač za pad imuniteta zbog čega su psi podložniji negativnom utjecaju mikroorganizama. Štence koji dođu u “novu obitelj” potrebno je čuvati : treba izbjegavati sve kontakte sa drugim psima , pogotovo psima kod kojih je nepoznat zdravstveni status. Kolika opasnost vreba na ta “mala bića” govori i činjenica da npr. parvovirus može preživjeti u vanjskoj okolini i nekoliko mjeseci, a može se donijeti na obući, odjeći,…Cijepiti se smiju samo zdravi psi. Preporuka je da se sa cijepljenjem nastavi jedan puta godišnje, jer bez obzira što su gore navedene bolesti gotovo uvijek smrtonosne kod štenadi od svih njih mogu oboliti psi svake životne dobi. Štenećak, parvoviroza, zarazni hepatitis pasa i parainfluenca zarazni su samo za pse i vakcinacijom čuvamo njihovo zdravlje. Leptospiroza je zoonoza, što znaći da od nje mogu oboliti i ljudi, pa cjepljenjem pasa štitimo i zdravlje ljudi. Svakako se preporuća cjepiti kuje prije planiranog graviditeta kako bi “budućim majkama” osigurali dovoljnu količinu antitijela koja će zaštititi psića u prvih nekoliko...
Piše zrinka | Feb 26, 2015 | Česta pitanja
Neugodan zadah iz usta i bol prilikom uzimanja hrane najčešće su znakovi koji ukazuju na problem u usnoj šupljini. Nakupljanje zubnog plaka, ostaci hrane i stvaranje zubnog kamenca faktori su koji negativno utječu na očuvanje zdravih zuba. Neki od savjeta koje bismo Vam mogli dati kako bismo spriječili, a ne liječili su : korištenje dodataka u hrani ( grickalica ) namijenjenih čišćenju zubi, poput dental stickova, koji uklanjaju ostatke hrane sa zubi i imaju ulogu zubne četkice; korištenje zubnih četkica i pasti namijenjenih kućnim ljubimcima, te redoviti pregled zubi sa strane veterinara i čiščenje zubnog kamenca ukoliko se je on već stvorio. Podsjetite nas tijekom Vašeg redovitog godišnjeg pregleda da pogledamo zube Vašeg ljubimca, kako bismo Vas upozorili ukoliko smatramo da je problem već nastupio. Zubni kamenac uklanja se ultrazvučno u općoj narkozi. Razlog zašto je potrebna opća narkoza je taj što se životinje neće opirati tijekom pregleda i zahvata. Čišćenje kamenca, ovisno o zatečenom stanju, traje u prosjeku 20tak minuta, a niti najmirniji pas ili mačka neće dobrovoljno usta držati otvorenima svo to vrijeme. Također, ponekad je potrebno bolesni zub/zube izvaditi. Samo čišćenje kamenca nije bolno, ali treba uzeti u obzir da velika većina pasa i mačaka dolazi kada su upalne promjene na zubnom mesu već nastupile, pa to zahvat čini neugodnim za njih. Ultrazvuk koji se proizvodi prilikom čišćenja mi ne čujemo, ali naši ljubimci jako dobro čuju i taj zvuk im smeta, pa je to zapravo i najvažniji razlog za primjenu opće anestezije. Za zahvat je u našoj ambulanti potrebno najaviti se 1 dan ranije kako bismo Vam dali slobodan termin. Naši ljubimci ne mogu utjecati...
Piše zrinka | Feb 25, 2015 | Česta pitanja
Klinički simptomi “glistavosti” kod pasa ovisi o razvojnom stadiju nametnika u organizmu, a mogu se očitovati: DIŠNIM SIMPTOMIMA ( kašalj, teško disanje ) u slučaju jetreno-plućne migracije ličinki. Taj stadij nastupa nakon unosa jajašca u organizam, iz jajašca se izleže larva koja se preobražava u nekoliko stadija i pri tome migrira kroz jetra i pluća, od kuda kašljanjem biva izbačena i progutana, te dospjeva u probavni trakt gdje se razvija u adulta. Odrasle gliste “ležu” jajašca koja bivaju izbačena izmetom i koja u povoljnim uvjetima sazrijevaju i postaju infektivna. Dio ličinki se nikada ne razvije u adulta već migrira u mišićno tkivo gdje miruje. Te ličinke su kod mužjaka izgubljene za vrstu, no kod ženki za vrijeme graviditeta ( oko 42 dana ) prolaze placentu te krvotokom ulaze u plodove. Štenci se mogu zaraziti glistama i preko mlijeka. PROBAVNIM SIMPTOMIMA, najčešće se javlja proljev, trbuh je izrazito povećan, dugoročno dolazi do zaostajanja u rastu i razvoju, a kao komplikacije jakih invazija može doći i do prekida pasaže čime je direktno ugrožen život životinje. Jaka glistavost, pogotovo kod štenadi, može biti smrtonosna! Zbog gore navedenih razloga vrlo je važno redovito provoditi dehelmintizaciju pasa, tj. čistiti pse od unutarnjih nametnika. Preporuča se štenad čistiti prvi puta već u dobi od 3 tjedna, te ponavljati taj postupak u razmacima od 2 tjedna do njegovog trećeg mjeseca života. Idealno bi bilo odrasle pse čistiti 3-4 puta godišnje. Postoji velik broj preparata na tržištu, a mogu se davati u obliku tableta, paste ili u obliku spot on pripravaka. Svi ti preparati djeluju samo na adulte, a ne na stadij ličinke, pa je zato postupak čišćenja u...
Piše zrinka | Feb 20, 2015 | Česta pitanja
Kao što samo ime kaže radi se o zahvatu kod kojega se kirurški odstranjuju “unutarnji “reproduktivni organi : jajnici i maternica. Često se za ovaj zahvat koristi termin ” sterilizacija mačke ” kako bi se razlikovalo od termina ” kastracija mačka “. Ispravno bi bilo koristiti termin kastracija i kod muških i kod ženskih životinja s obzirom da podrazumijeva kirurško odstranjivanje jajnika/testisa, za razliku od sterilizacije gdje se suprimira aktivnost jajnika/testisa iako oni i dalje ostaju u organizmu ( primjer je davanje hormonskih injekcija u svrhu odgađanja estrusa ) .Cilj ovariohisterektomije je spriječiti da životinja dođe u estrus i onemogućiti graviditet. Drugim riječima “mačka se više ne tjera i ne može ostati trudna”. Minimalna dob za operaciju je 6 mjeseci. Radi se u općoj narkozi, a priprema za operaciju sa strane vlasnika je 12 – satni post ( uskraćivanje hrane, ali ne i vode ). Potrebno je naručiti se minimalno 1 dan ranije kako bismo vam dali slobodan termin. Mace vrlo dobro podnose operaciju, pogotovo ako se radi u ranijoj životnoj dobi. Kako to izgleda “u živo” pogledajte u...
Piše admin | Jan 30, 2015 | Česta pitanja
Infekcije urinarnog trakta javljaju se češće u pasa nego u mačaka. Bakterije su najčešći uzrok upala, vrlo rijetko uzročnici mogu biti mikoplazme, virusi, klamidije i gljivice. Najčešće se radi o bakteriji E.coli. U 20-30% slučajeva ne radi se samo o jednom uzročniku, već o mješanim infekcijama sa 2 ili 3 bakterijske vrste. Smatra se da je velika većina urinarnih infekcija uzrokovana mikroorganizmima koji primarno naseljavaju sluznicu crijeva ili kožu i koji se ascedentno šire na uretru i mokraćni mjehur. Tu su naravno i bakterije koje normalno naseljavaju uretru, no one su zbog anatomske građe mokraćnog sustava, a i zbog razlike u građi sluznice donjeg i gornjeg urinarnog trakta rijetko primarni uzrok mokraćne infekcije. Sposobnost bakterija da se čvrsto prihvate za sluznicu urinarnog trakta onemogućuje njihovu eliminaciju tijekom akta mokrenja, te omogućuje njihov nesmetan rast i razmnožavanje. Upravo mokrenjem eliminira se 95% neadhezivnih bakterija i to je prirodna obrana organizma od nastanka urinarne infekcije. Poremećaji koji uključuju učestalost mokrenja, volumen ili zaostajanje veće količine mokraće u mokraćnom mjehuru mogu pogodovati razvoju bakterijske infekcije. S obzirom na anatomsku povezanost mokraćno spolnog sustava, infekcije ova dva sustava često su povezane i uzrokovane širenjem uzročnika sa mjesta primarnog nastanka infekcije. Simptomi koje vlasnik može primijetiti su: učestalo mokrenje, bolno ili otežano mokrenje, prisustvo krvi u mokraći. Objektivna dijagnoza postavlja se bakteriološkom pretragom mokraće dobivene cistocentezom (punkcijom mokraćnog mjehura). U praksi ova metoda se izbjegava osim ukoliko se ne radi o kroničnim i recidivirajućim slučajevima zato da se životinja ne bi dodatno stresirala. Uobičajeno je da se nakon postavljene dijagnoze i lokalizacije upale započne antibiotska terapija. Koji antibiotik će se koristiti i koliko dugo,...
Piše admin | Jan 30, 2015 | Česta pitanja
Najčešći uzročnici respiratornih infekcija u mačaka su dva vrlo zarazna virusa: herpesvirus mačaka (mačji virusni rinotraheitis) i mačji calicivirus. Simptome koje izazivaju ova dva virusa međusobno je vrlo teško klinički razlikovati, te se zajedno grupiraju pod nazivom: kompleks respiratornih infekcija gornjeg dišnog trakta mačaka. Pri postavljanju dijagnoze virusnih respiratornih infekcija u obzir eventualno treba uzeti još nekoliko virusnih i ne-virusnih uzročnika, koji su, kao što je već rečeno, puno rijeđi: klamidije, mikoplazme, reovirusi, bakterije (posebno Bordetella bronhiseptica). Od ovih bolesti najugroženiji su mačići, nevakcinirane mačke i općenito mačke koje žive u domaćinstvima u većem broju. Najvažniji i najučestaliji način širenja virusa je direktnim kontaktom između zaražene i zdrave mačke (iscjedak iz nosa, očiju). No, treba imati na umu da se virus može prenijeti i preko kontaminiranih kaveza (ili košara u kojima mačke spavaju), preko posuda za hranjenje i napajanje, također i rukama i na odjeći vlasnika, aerosolom (kihanje, kašljanje). Oba virusa vrlo su otporna u vanjskoj okolini, pa mogu preživjeti izvan domaćina i do 10 dana. Čak do 80% mačaka koje prebole infekciju mačjim herpesvirusom i kalicivirusom ostaju nosioci virusa kojega izlučuju slijedećih nekoliko mjeseci, pa čak i godina, te su potencijalni izvor infekcije za sve nevakcinirane mačke sa kojima dođu u kontakt. Često je majka koja je latentno inficirana izvor infekcije za svoje mačiće u dobi od 5-7 tjedana starosti kada oni postaju primljivi zbog pada prirodne imunosti. Simptomi koje vlasnik može primjetiti su: povišena tjelesna temperatura, gubitak apetita, potištenost, iscjedak iz nosa i očiju koji može biti bistri ili gnojni, kihanje, gubitak glasa, pobačaj kod gravidnih životinja ili rođenje mačića sa smrtonosnim encefalitisom. Kalicivirus ima afinitet i prema plućima, te može...
