Piše zrinka | Jun 10, 2015 | Slučajevi iz prakse
Naziv mijaza označava infestaciju životinja larvama muha. Prizor “u živo”izgleda doista zastrašujuće : na stotine crvića koji migolje iz tkiva žive životinje. Mijaza ima sezonski karakter, javlja se najčešće u ljetnim mjesecima kada ima puno muha. Muhe odlažu jajašca na mjesto na koži gdje je prisutna rana ili na mjestima gdje je koža vlažna i zaprljana mokraćom i fecesom. Već unutar nekoliko dana iz jajašaca se izlegu larve koje se počnu hraniti tkivom kopajući pri tome kanaliće u koži i okolnom tkivu. Životinje su nemirne, svrbe se, ne jedu. Larve se kreću sve dublje u tkivo, pa mogu dospjeti i u tjelesne šupljine. Jedini način liječenja je mehanički uklanjanje larvi, tj, potrebno je pincetom jednog po jednog crvića ukloniti iz tkiva. Životinju je najčešće potrebno narkotizirati kako bi bila što mirnija, a onome tko radi posao uklanjanja crvića potrebno je zaista puno strpljenja, jer taj posao može potrajati i nekoliko sati dok se i posljednji crvić ne ukloni. Postupak treba ponavljati i životinju pregledavati nekoliko puta na dan sljedećih nekoliko dana. Na žalost ponekada je jedina humana preporuka eutanazija životinje. Vlasnici vrlo često primjete problem kada je već kasno i kada je zbog velike devastacije tkiva nemoguće popraviti nastalu...
Piše zrinka | May 13, 2015 | Česta pitanja, Slučajevi iz prakse
Radi se o stanju oka kod kojeg zbog slabljenja ligamenata dolazi do ispadanja trećeg očnog kapka i žlijezde trećeg očnog kapka čime ona postaje nezaštićena i izložena vanjskim utjecajima. Žlijezda otiče, poprima ružićasto crvenu bolju i vidljivo prominira u unutarnjem očnom kutu. Stanje samo po sebi nije opasno, ali žlijezda je podložna oštećenju, krvarenju, infekciji. Može se javiti samo na jednom oku, na oba oka istovremeno ili u različitom vremenskom intervalu. Pasmine kod kojih se češće javlja su engleski buldog, američki koker španijel, lhasa apso i to najčešće kod mladih životinja ( do godinu dana starosti ). U našoj ambulanti najčešće smo cherry eye susretali kod pekinezera, engleskih buldoga, boksera i rotvajlera. Ovo stanje liječi se isključivo kirurški. Još prije nekoliko godina žljezda se u potpunosti kirurški odstranjivala. Danas je cilj terapije žlijezdu sačuvati, budući da ona ima važnu ulogu u vlaženju oka. Smanjeno vlaženje oka, koje se javlja kao posljedica uklanjanja žlijezde, može dovesti do stanja poznatog kao keratokonjuktivitis sika, što u konačnici može imati za posljedicu nastanak čira rožnice. U našoj ambulanti primjenjujemo operativne tehnike po Kaswanu i po Lambert-Mooru kojom je žlijezda u potpunosti...
Piše zrinka | May 5, 2015 | Slučajevi iz prakse
Kujica Luna, pasmine mops, stara 4 godine je zaprimljena u ambulantu sa znakovima otežanog mokrenja. Trbuh je bio bolan na dodir. Budući da se radilo o dami sa “nekoliko” kila viška opipom trbuha mogli smo samo utvrditi da je mokraćni mjehur pun. Krvnom pretragom utvrđena je prisutnost bakterijske infekcije. Napravljena je kateterizacija, te je na taj način ispušteno oko 3 dl mokraće u kojoj je bilo primjesa krvi. Propisana je antibiotska terapija. Nakon 2 dana vlasnica se vratila sa istim problemom. Nakon ponovljene kateterizacije napravljen je ultrazvuk kojim je utvrđena prisutnost mokraćnih kamenaca. Operacija je zakazana isto poslijepodne. Zbog prekomjerne težine i rizične anestezije zahvat vađenja mokraćnih kamenaca napravljen je u inhalacijskoj anesteziji. Kujica je zahvat dobro podnijela. Preporučena je medicinska pretraga namijenjena psima koji su skloni nastanku mokraćnih kamenaca. Ovisno o mineralnom sastavu razlikujemo struvite ( magnezij-amonij sulfat ), oksalate ( kalcij oksalati ), urate, cistinske urolite, silikate i mješane urolite. Mokraćni kamenac u prosjeku čini 95% mineralne osnove i 5% organske tvari. Nastanku kamenaca pogoduje prisutnost bakterijske infekcije, pojačani unos minerala, koncentrirana mokraća ( smanjen unos tekućine ), pretilost, ali i genetska predispozicija. Zanimljivo je i prisustvo spolne predispozicije : struviti su puno češći kod ženki ( 80-90% urolita kod ženki su struviti ); oksalati, urati, cistinski uroliti i silikati puno češće se javljaju kod mužjaka ( 85-90% ). Postoji i pasminska predispozicija : patuljasti šnauceri i mini pudle skloni su nastanku i struvita i oksalata. 60% uratnih urolita odnosilo se na dalmatinere, 75% urolita kod dalmatinera bili su upravo urati. Nešto manju sklonost...
Piše zrinka | May 5, 2015 | Česta pitanja, Slučajevi iz prakse
Psi i mačke koji su otrovani sa otrovom za štakore nažalost vrlo su često pacijenti u našoj ambulanti. Do trovanja kućnih ljubimaca može doći bilo da pas ili mačka direktno pojedu postavljene mamke ili ukoliko pojedu i/ili dođu u kontakt sa izlučevinama ( krvlju ) otrovanog glodavca. Naravno tu su uvijek i ( upitni ) slučajevi namjernog trovanja sa strane trećih osoba, budući da su otrovi za štakore svima lako dostupni. Otrov za štakore kod psa i mačke ima isti učinak i način djelovanja kao i kod glodavaca : 5-7 dana nakon unošenja u organizam izazvati će krvarenje. Otrov je napravljen na taj način da ne izaziva trenutno uginuće otrovane životinje nakon uzimanja otrovane hrane, jer bi na taj način i glodavci, koji su vrlo inteligentni, brzo zaključili koju hranu treba izbjegavati. Otrov je kumulativan, što znači da se svaki dan mala količina otrova otpušta u organizmu dok u konačnici ne dovede do uginuća životinje zbog iskrvarenja. Simptomi bolesti variraju ovisno o tome gdje su u organizmu prisutna najjača krvarenja, pa tako variraju od iznenadnog uginuća kao posljedice krvarenja u srćanom mišiću i mozgu, šepanja ( krvarenja u mišićima, zglobovima ), kašljanje, hroptanje ( pluća ), krvarenje na nos, vaginalno krvarenje, hematomi na različitim dijelovima tijela, krvarenje iz kože bez prisutne rane, krvarenje desni,….Tjelesna temperatura je snižena ( životinje su pothleđene zbog obilnog gubitka krvi ), a vidljive sluznice porculanski bijele. Važno je znati da svaki, pa i najmanji dodir, izaziva dodatna opsežna krvarenja – svaki dodir, skok, pa čak i gruba hrana mogu dodatno pogoršati stanje. Liječenje se svodi na svakodnevnu aplikaciju protuotrova u periodu od minimalno 10...
Piše zrinka | May 4, 2015 | Česta pitanja, Slučajevi iz prakse
Piroplazmoza ili babezioza je parazitarna bolest pasa koju prenose krpelji. Radi se o bolesti enzootskog karaktera, tj. učestala je u kontinentalnom, a vrlo rijetko se javlja u ostalim dijelovima naše zemlje ( Istra, Dalmacija ). Bolest je sezonskog karaktera, tj. najučestalija je u jesen i u proljeće, no zbog klimatskih promjena ( blaga zima, ljetni mjeseci koji obiluju padalinama ) prisutna je tokom cijele godine. Krpelji su vektori, tj. unose uzročnika u organizam psa prilikom akta sisanja krvi. Da bi krpelj mogao unesti babezije u organizam psa mora proći najmanje 24 do 48 sati od početka akta sisanja. Unutar populacije krpelja bolest se širi ukoliko nezaraženi krpelj ugrize zaraženog psa, također gravidna ženka krpelja prenosi babezije na svoje potomke. Radi se o krvnim parazitima, tj. babezije parazitiraju unutar eritrocita, uzrokuju njihovo bubrenje i pucanje, a kao posljedica pucanja eritrocita javlja se jaka anemija i hemoglubinurija ( tamna mokraća ). Vlasnici pasa koji dolaze u našu ambulantu vrlo su dobro upoznati sa simptomima ove bolesti. Anamneza najčešće glasi ovako : “…prije par dana sa psa smo skinuli nasisanog/e krpelje, jučer je bio malo tužan, danas samo leži, ništa ne jede.” Ponekad nam skrenu pažnju na izrazito tamnu mokraću, što nam je također vrlo važno u postavljanju dijagnoze. Bolest je vrlo učestala tijekom sezone ( proljeće-jesen ). Oboljevaju životinje svih dobi i pasmina, ista životinja može oboljeti više puta tijekom života, tj. preboljenje bolesti ne ostavlja dugotrajni imunitet. Pregledom životinje najčešće nailazimo na vrlo visoku tjelesnu temperaturu i blijedo-žute sluznice. Dijagnoza se postavlja na osnovu anamneze, kliničke slike, epizootiološke situacije ( endemska bolest ), hematološke pretrage, mikroskopske pretrage ( nalaz babezija unutar eritrocita...
Piše zrinka | Feb 25, 2015 | Slučajevi iz prakse
Dijafragma ili ošit je mišićno-tetivna opna ( pregrada ) koja razdvaja trbušnu i grudnu šupljinu. O dijafragmatskoj herniji govorimo kada dođe do puknuća ili rupture ošita čime se uspostavlja direktna komunikacija između grudne i trbušne šupljine. Najčešći pacijenti sa rupturom ošita su mačke nakon pretrpljenog udarca autom ( posebice u predjelu abdomena ) ili nakon pada sa velike visine. Simptomi zbog kojih dolaze vlasnici su plitko i ubrzano disanje. Objektivna dijagnoza postavlja se RTG snimkom. Najčešće u grudnoj šupljini vidimo zavoje crijeva ( vidi se i na naslovnoj slici ), ali praktički svi trbušni organi mogu biti premješteni u grudnu šupljinu, čime je znatno smanjen prostor kojim su do tada za svoj nesmetani rad raspolagali srce i pluća. Dijafragmatska hernija tretira se kirurški nakon stabilizacije pacijenta. Radi se u inhalacijskoj anesteziji. Cilj operativnog zahvata je vratiti trbušne organe u trbušnu šupljinu i zatvoriti defekt na ošitu. Prognoza je bolja ukoliko se radi na stabiliziranom pacijentu i ukoliko od nastanka dijafragme nije prošlo puno vremena s obzirom da na prognozu i uspjeh zahvata mogu utjecati i nastale priraslice između trbušnih organa i srca i pluća. Osim što je operacija anesteziološki zahtjevna važno je napomenuti sa su prvih 24-48 sati nakon zahvata najkritičniji. Maca sa slike operirana je 3.dan nakon traume, ošit je bio rupturiran na 2 mjesta, a nakon zahvata uspješno se...
