Česta pitanja, Slučajevi iz prakse
Radi se o stanju oka kod kojeg zbog slabljenja ligamenata dolazi do ispadanja trećeg očnog kapka i žlijezde trećeg očnog kapka čime ona postaje nezaštićena i izložena vanjskim utjecajima. Žlijezda otiče, poprima ružićasto crvenu bolju i vidljivo prominira u unutarnjem očnom kutu. Stanje samo po sebi nije opasno, ali žlijezda je podložna oštećenju, krvarenju, infekciji. Može se javiti samo na jednom oku, na oba oka istovremeno ili u različitom vremenskom intervalu. Pasmine kod kojih se češće javlja su engleski buldog, američki koker španijel, lhasa apso i to najčešće kod mladih životinja ( do godinu dana starosti ). U našoj ambulanti najčešće smo cherry eye susretali kod pekinezera, engleskih buldoga, boksera i rotvajlera. Ovo stanje liječi se isključivo kirurški. Još prije nekoliko godina žljezda se u potpunosti kirurški odstranjivala. Danas je cilj terapije žlijezdu sačuvati, budući da ona ima važnu ulogu u vlaženju oka. Smanjeno vlaženje oka, koje se javlja kao posljedica uklanjanja žlijezde, može dovesti do stanja poznatog kao keratokonjuktivitis sika, što u konačnici može imati za posljedicu nastanak čira rožnice. U našoj ambulanti primjenjujemo operativne tehnike po Kaswanu i po Lambert-Mooru kojom je žlijezda u potpunosti...
Česta pitanja
Kastracija kunića vrši se najranije u dobi o 4 – 5 mjeseci. U toj dobi kunići postaju spolno aktivni. Spuštanje testisa u skrotum završava oko drugog mjeseca života. Specifičnost glodavaca i kunića je u tome da su oni tzv. funkcionalni kriptorhidi, tj. zbog otvorenog ingvinalnog kanala testisi se mogu vratiti u trbušnu šupljinu ( strah, hladnoća ). Kastracijom kunića se smanjuje njihova agresivnost, kao i teritorijalno o označavanje ( uriniranje ), te se sprečava neželjeni graviditet ukoliko držimo mužjaka i ženku zajedno. Važno je napomenuti da su mužjaci sposobni oploditi ženku još 3 tjedna nakon zahvata budući da spermiji ostaju aktivni u sjemenovodima. 3 – 4 tjedna je potrebno da iz organizma nestane testosteron stvoren u organizmu prije zahvata što znači da tokom tog vremena kunići zadržavaju svoje ponašanje. Zahvat se obavlja u općoj narkozi. Prije zahvata potreban je kraći post ( tu su mišljenja različita, od izričite zabrane posta pa do obaveznog posta od 12 sati ). Na osnovu osobnog iskustva vlasnicima ipak preporučujemo uskraćivanje hrane cca. 4 – 6 sati prije zahvata. Zahvat, zajedno sa postupkom anestezije, traje oko 40 minuta, a cijena zahvata je 400 kn. Konci se vade za 8 – 10 dana. ...
Česta pitanja, Slučajevi iz prakse
Psi i mačke koji su otrovani sa otrovom za štakore nažalost vrlo su često pacijenti u našoj ambulanti. Do trovanja kućnih ljubimaca može doći bilo da pas ili mačka direktno pojedu postavljene mamke ili ukoliko pojedu i/ili dođu u kontakt sa izlučevinama ( krvlju ) otrovanog glodavca. Naravno tu su uvijek i ( upitni ) slučajevi namjernog trovanja sa strane trećih osoba, budući da su otrovi za štakore svima lako dostupni. Otrov za štakore kod psa i mačke ima isti učinak i način djelovanja kao i kod glodavaca : 5-7 dana nakon unošenja u organizam izazvati će krvarenje. Otrov je napravljen na taj način da ne izaziva trenutno uginuće otrovane životinje nakon uzimanja otrovane hrane, jer bi na taj način i glodavci, koji su vrlo inteligentni, brzo zaključili koju hranu treba izbjegavati. Otrov je kumulativan, što znači da se svaki dan mala količina otrova otpušta u organizmu dok u konačnici ne dovede do uginuća životinje zbog iskrvarenja. Simptomi bolesti variraju ovisno o tome gdje su u organizmu prisutna najjača krvarenja, pa tako variraju od iznenadnog uginuća kao posljedice krvarenja u srćanom mišiću i mozgu, šepanja ( krvarenja u mišićima, zglobovima ), kašljanje, hroptanje ( pluća ), krvarenje na nos, vaginalno krvarenje, hematomi na različitim dijelovima tijela, krvarenje iz kože bez prisutne rane, krvarenje desni,….Tjelesna temperatura je snižena ( životinje su pothleđene zbog obilnog gubitka krvi ), a vidljive sluznice porculanski bijele. Važno je znati da svaki, pa i najmanji dodir, izaziva dodatna opsežna krvarenja – svaki dodir, skok, pa čak i gruba hrana mogu dodatno pogoršati stanje. Liječenje se svodi na svakodnevnu aplikaciju protuotrova u periodu od minimalno 10...
Česta pitanja, Slučajevi iz prakse
Piroplazmoza ili babezioza je parazitarna bolest pasa koju prenose krpelji. Radi se o bolesti enzootskog karaktera, tj. učestala je u kontinentalnom, a vrlo rijetko se javlja u ostalim dijelovima naše zemlje ( Istra, Dalmacija ). Bolest je sezonskog karaktera, tj. najučestalija je u jesen i u proljeće, no zbog klimatskih promjena ( blaga zima, ljetni mjeseci koji obiluju padalinama ) prisutna je tokom cijele godine. Krpelji su vektori, tj. unose uzročnika u organizam psa prilikom akta sisanja krvi. Da bi krpelj mogao unesti babezije u organizam psa mora proći najmanje 24 do 48 sati od početka akta sisanja. Unutar populacije krpelja bolest se širi ukoliko nezaraženi krpelj ugrize zaraženog psa, također gravidna ženka krpelja prenosi babezije na svoje potomke. Radi se o krvnim parazitima, tj. babezije parazitiraju unutar eritrocita, uzrokuju njihovo bubrenje i pucanje, a kao posljedica pucanja eritrocita javlja se jaka anemija i hemoglubinurija ( tamna mokraća ). Vlasnici pasa koji dolaze u našu ambulantu vrlo su dobro upoznati sa simptomima ove bolesti. Anamneza najčešće glasi ovako : “…prije par dana sa psa smo skinuli nasisanog/e krpelje, jučer je bio malo tužan, danas samo leži, ništa ne jede.” Ponekad nam skrenu pažnju na izrazito tamnu mokraću, što nam je također vrlo važno u postavljanju dijagnoze. Bolest je vrlo učestala tijekom sezone ( proljeće-jesen ). Oboljevaju životinje svih dobi i pasmina, ista životinja može oboljeti više puta tijekom života, tj. preboljenje bolesti ne ostavlja dugotrajni imunitet. Pregledom životinje najčešće nailazimo na vrlo visoku tjelesnu temperaturu i blijedo-žute sluznice. Dijagnoza se postavlja na osnovu anamneze, kliničke slike, epizootiološke situacije ( endemska bolest ), hematološke pretrage, mikroskopske pretrage ( nalaz babezija unutar eritrocita...
Česta pitanja
Štenećak je vrlo opasna virusna zarazna bolest pasa i drugih karnivora ( afrički tvor ). Uzročnik je srodan virusu boginja. Danas se u praksi sa štenećakom, na svu sreću, susrećemo vrlo rijetko budući da je veliki postotak pseće populacije procijepljen. Obolijevaju necijepljene životinje svih dobnih kategorija i oba spola, ipak najugroženiji su štenci u dobi od 6 tjedana do nekoliko mjeseci. Izvor infekcije su zaražene životinje, širi se direktnim kontaktom sa bolesnom životinjom. Virus nije otporan i u vanjskoj okolini može preživjeti nekoliko sati. Virus je osjetljiv na isušivanje, a uništava ga i većina dezinficijensa. Razlikujemo 5 osnovna oblika štenećaka, ovisno o organskom sustavu koji je primarno zahvaćen: kožni, nervni, crijevni, očni, dišni ( respiratorni ) oblik. Simptomi respiratornog oblika su : iscjedak iz očiju i nosa ( serozni – prozirni ili gnojni ), kašalj i otežano disanje ( posljedica upale pluća ). Kod crijevnog oblika javljaju se proljev i povraćanje. Očni oblik karakteriziraju promjene na očima, mogu biti zahvaćene i “unutarnje” strukture oka, što u konačnici može dovesti i do sljepoće. Ukoliko je zahvaćen živčani sustav javlja se promjena ponašanja, pareza, paraliza, ataksija, grčenje mišića. Karakterističan simptom kožnog oblika je orožnjavanje ( hiperkeratoza ) mekuši : jastučića i nosa. Sumnja se postavlja na temelju simptoma i povijesti (ne)cijepljenja. Laboratorijska dijagnoza postavlja se serološki i nalazom inkluzija mikroskopskom pretragom krvnog razmaza. Ne postoji učinkovita antivirusna terapija, liječenje se svodi na suzbijanje sekundarnih bakterijskih infekcija. Mortalitet ( stupanj uginuća ) varira od 0 do 100% ovisno o stupnju virulencije soja virusa i otpornosti domaćina. Prevencija oboljenja provodi se održavanjem imunološkog statusa gravidnih kuja aktivnim i cijepljenjem štenaca, ali i odraslih pasa....
Česta pitanja
Zarazni peritonitis mačaka je neizlječiva virusna bolest mačaka sa 100%tnom smrtnošću. Uzročnik pripada skupini koronavirusa i srodan je “bezazlenom” crijevnom koronavirusu, koji je česti uzročnik proljeva kod mačića. Postoji teorija da je uzročnik Zaraznog peritonitisa mačaka ( FIPV ) zapravo mutirani oblik crijevnog koronavirusa ( FECV ). Uzročnik se izlučuje iscjetkom iz nosa, slinom, fecesom i urinom, pa je najčešći način prijenosa direktnim kontaktom sa zaraženom životinjom. Obolijevaju životinje oba spola i svih dobnih kategorija, no češće se javlja kod mladih životinja ( 6 mjeseci do 2 godine ) i kod starih životinja ( iznad 14 godina ). Simptomi bolesti u početnoj fazi vrlo često su nespecifični i vrlo lako se mogu zamijeniti sa nekom ” bezazlenom ” virusnom ili bakterijskom bolesti : povišena tjelesna temperatura, kihanje, kašljanje, proljev. Ta faza može potrajati nekoliko dana ili tjedana prije pojave tipičnih simptoma bolesti. Bolest se očituje u 2 osnovna oblika : vlažnom ili suhom obliku, a može se javiti i kombinacija oba. “Vlažni “oblik Zaraznog peritonitisa mačaka je učestaliji i jednostavniji za dijagnostiku, a očituje se nakupljanjem tekućine u trbušnoj i/ili grudnoj šupljini. “Suhi” oblik se očituje stvaranjem gnojnih granulomatoznih čvorića u organima, a simptomi bolesti ovise o tome koji organ i organski sustav je zahvaćen. Jednom kada se virus umnoži u organizmu bolest je progresivna i vodi fatalnom ishodu. Uginuće uslijedi najčešće u roku od 3-6 tjedana od pojave prvih kliničkih simptoma bolesti, no ponekad može potrajati i do 6 mjeseci pri čemu se izmjenjuju periodi pogoršanja i prividnog poboljšanja. Sumnja se postavlja na temelju kliničkih znakova ( vlažni oblik ), na temelju pretrage krvi, ultrazvučne pretrage. Danas postoje vrlo...
Česta pitanja
FIV je neizlječiva virusna zarazna bolest domaćih i divljih mačaka. Osnovna karakteristika virusa je da djeluje imunosupresivno, tj. slabi imunitet mačke. Uzročnik je lentivirus ( isto kao i HIV koji uzrokuje AIDS ), ali nije zarazan za ljude. Uzročnik je izoliran relativno kasno ( 1986 ), iako je prema simptomima opisanim u literaturi prisutan unutar populacije mačaka najmanje od početka 60tih godina 20. stoljeća. Obolijevaju životinje svih dobi, no 3 puta češće se javlja kod mužjaka, nego kod ženki. Najčešće se dijagnosticira kod životinja starijih od 5 godina. Uzrok tome nije samo dobna predispozicija ( spolno aktivni mužjaci ) već i činjenica da asimptomatski latentni period ( faza mirovanja virusa ) može potrajati i nekoliko godina. To je bolest “agresivnih”, teritorijalnih mužjaka – najčešće se širi ugrizom prilikom borbe za teritorij. Nema “tipičnih” simptoma za ovu bolest sve do kronične terminalne faze. Tada životinja podliježe “bezazlenim” infekcijama, od kojih najčešće i ugiba. Radi se najčešće o infekcijama usne šupljine ( oko 50% slučajeva ), dišnog sustava , probavnog sustava , infekcije kože ili mokraćnog sustava. Sumnja se postavlja na osnovu simptoma bolesti, a objektivna dijagnoza postavlja se korištenjem kitova za brzi ( snap ) test. Bolest je neizlječiva. Ne postoji učinkovita vakcina protiv FIVa, a jedina moguća prevencija sastoji se u kastraciji mužjaka čime se umanjuje njihova agresivnost i sklonost sukobima. Unatoč “crnoj ” prognozi u slučaju pozitivne dijagnoze mačka ipak može provesti dug i kvalitetan život. Preporuka je da se mace ne pušta van, nekastrirane kastrira, a kod svake, i najmanje infekcije, potraži stručna...
Česta pitanja
Leukemija mačaka je neizlječiva virusna zarazna bolest mačaka. Jednom zaražena mačka ostaje trajni nosioc virusa. Virus se širi direktnim kontaktom, preko posuda za hranjenje i vodu, ali i u međusobnim obračunima i spolnim kontaktom, tako da je kastracija važan način prevencije bolesti. Virus se širi transplacentarno i preko mlijeka sa majke na mačiće. Glavna osobina ovog virusnog oboljenja je imunosupresija, tj. banalne infekcije postaju životno ugrožavajuće. Niti jedan simptom nije tipičan za FeL. Anemija, umor, malaksalost i mršavljenje neki su od simptoma koji se mogu javiti. Sklonost infekcijama može biti poticaj za testiranje Vaše mačke. Postoji i tzv. neoplastični oblik leukemije mačaka koji se očitujem stvaranjem neoplazija – limfosarkoma, pa i simptomi bolesti ovise o organima ili organskim sustavima koji su zahvaćeni : otežano disanje, proljev, žutica. Lijek za ovu bolest ne postoji; životinje sa oslabljenim imunitetom liječimo od trenutne infekcije, ali ne od primarne bolesti. Sumnja na oboljenje može se postaviti na osnovu simptoma ( oslabljeni imunitet, neoplastične tvorbe ), a objektivna dijagnoza postavlja se brzim testovima, koji u roku 15tak minuta mogu potvrditi/otkloniti naše i Vaše sumnje iz uzorka krvi. Mačka koje su pozitivne na FeLV trebalo bi kastrirati i trebalo bi im ograničiti kretanje i kontakt sa drugim mačkama kako bi smo spriječili daljnje širenje virusa unutar mačje populacije. Jedini način prevencije sastoji se u redovitoj vakcinaciji mačaka protiv leukemije mačaka, a koja se može provesti istovremeno sa vakcinacijom protiv panleukopenije mačaka, virusnog rinotraheitisa i kalicivirusne infekcije mačaka u dobi od 9. i 12. tjedana, a zatim se imunosni status životinje održava redovitom godišnjom revakcinacijom....
Česta pitanja
Zajedno sa virusnim rinotraheitisom jedna je od najčeščih virusnih infekcija dišnih puteva kod mačaka, iako je obično puno blažeg karaktera. Ponekad može biti prisutna infekcija sa oba uzročnika istovremeno. Postoji puno seroloških tipova mačjeg kalicivirusa, o čemu ovise i simptomi bolesti. Simptomi bolesti su: iscjedak iz očiju, iscjedak iz nosa, slinjenje, povišena tjelesna temperatura, gubitak apetita, a za razliku od rinotraheitisa tipične su otvorene rane po sluznici usta i po vrhu nosa. Vrlo često, posebice kod mačića, javlja se šepavost i bolnost prilikom pregleda zahvaćenih zglobova, koje spontano prolazi. Virus vrlo često perzistira u domaćinstvima sa puno mačaka, azilima. Izvor infekcije su bolesne životinje, ali i životinje koje su zaražene, ali ne pokazuju simptome bolesti ( kliconoše ). Virus je otporan na mnoge dezinficijense, a u okolišu mačke može preživjeti 7-10 dana. Liječenje je simptomatsko: i/v infuzije zbog nadoknade tekućine, elektrolita i energije, antibiotici širokog spektra u svrhu liječenja i/ili prevencije sekundarnih bakterijskih infekcija, korištenje masti/kapi za oči, antipiretici ( sredstva za snižavanje tjelesne temperature ). Jedini način prevencije sastoji se u redovitoj vakcinaciji mačaka protivkalicivirusne mačaka, a koja se provodi u dobi od 9. i 12. tjedana, a zatim se imunosni status životinje održava redovitom godišnjom...
Česta pitanja
Virusni rinotraheitis mačaka je jedna od najčešćih virusnih bolesti mačaka sa kojom se susrećemo u našoj ambulanti. Radi se o vrlo zaraznom virusnom oboljenju, pa vrlo često događa da u domaćinstvima sa većim brojem mačaka sve ( necijepljene ) mačke obole. Izvor infekcije su klinički bolesne životinje, ali i životinje koje su nosioci virusa, ali ne pokazuju kliničke znakove oboljenja. Životinja nakon što ozdravi još dugo može biti kliconoša. Neki od simptoma na koje se žale vlasnici koji si doveli svoju macu na pregled su : iscjedak iz očiju, iscjedak iz nosa, kihanje, otežano disanje, gubitak apetita. Tjelesna temperatura je povišena, najčešće kao posljedica sekundarnih bakterijskih infekcija. Prognoza bolesti je uglavnom dobra, izuzev jako mladih i starih jedinki, te životinja sa oslabljenim imunitetom. Terapija je simptomatska : i/v infuzije zbog nadoknade tekućine, elektrolita i energije, antibiotici širokog spektra u svrhu liječenja i/ili prevencije sekundarnih bakterijskih infekcija, korištenje masti/kapi za oči, antipiretici ( sredstva za snižavanje tjelesne temperature ). Jedini način prevencije sastoji se u redovitoj vakcinaciji mačaka protiv virusnog rinotraheitisa mačaka, a koja se provodi u dobi od 9. i 12. tjedana, a zatim se imunosni status životinje održava redovitom godišnjom...
Česta pitanja
Panleukopenija ili zarazni enteritis mačaka je zarazna bolest mačaka koju uzrokuje virus srodan parvovirusu pasa. To je vrlo opasna bolest, a o jačini ( virulenciji ) uzročnika govori i činjenica da može dovesti do uginuća životinje unutar 24 sata, pa se u tom slučaju niti ne stignu javiti nikakvi simptomi bolesti. Bolest se vrlo brzo širi unutar ( necijepljene ) populacije mačaka, a uzročnik može vrlo dugo ostati infektivan u okolišu u kojemu je boravila zaražena maca. Zaražene mačke izlučuju virus još 6 tjedana nakon oporavka, te bi kroz taj period trebale izbjegavati sve kontakte sa nevakciniranim mačkama. Simptomi bolesti su : povišena tjelesna temperatura, koja nakon nekoliko dana prelazi u sniženu, povraćanje žućkastog sadržaja i profuzni proljev, ponekad i krvav, zbog čega dolazi do dehidracije. Ono što će nama pomoći u dijagnostici je analiza krvi koja će nam u ovom slučaju pokazati izrazitu leukopeniju, tj. broj leukocita je smanjen. Liječenje je simptomatsko,a provodi se davanjem infuzija i antibiotika kojima se sprečavaju sekundarne bakterijske infekcije. Prognoza je, ukoliko se životinja ne liječi, vrlo loša, pa stupanj uginuća, ovisno o dobi oboljele životinje, iznosi 85-100%. U slučaju pravovremene veterinarske intervencije mortalitet iznosi 20-30% kod odraslih životinja i 60-70% kod mačića starih nekoliko mjeseci. Jedini način prevencije sastoji se u redovitoj vakcinaciji mačaka protiv panleukopenije, a koja se provodi u dobi od 9. i 12. tjedana, a zatim se imunosni status životinje održava redovitom godišnjom...
Česta pitanja
Mačke možemo cijepiti protiv sljedećih bolesti: panleukopenije, rinotraheitisa i kalicivirusne infekcije mačaka. Mačiće se cijepi prvi puta u dobi od 9 tjedana, a ponavlja se za 3-4 tjedna. Za održavanje kontinuirane zaštite mačke je potrebno docijepiti 1X na godinu. Osim gore navedenih bolesti mace se mogu cijepiti protiv mačje leukemije (FeLV), a vakcinacija se može provesti istovremeno kada se cijepi i protiv panleukopenije, rinotraheitisa i kalicivirusne infekcije. Cijepljenje bjesnoće kod mačaka nije zakonski regulirano, ali je preporučeno i obavezno u slučaju prelaska granice. Bez obzira što o bogatom društvenom životu naših maca znamo vrlo malo nakon što napuste kućni prag broj cijepljenih mačaka u usporedbi sa brojem cijepljenih pasa je puno manji. To se donekle promijenilo porastom broja “maca sa pedigreom”, no, i naše domaće mace je moguće i potrebno zaštititi, posebno ukoliko u obzir uzmemo da ljubitelji maca u domaćinstvu često imaju veći broj životinja, pa smo puno puta svjedočili širenju infekcije na veći broj životinja, što vodi i povećanom trošku liječenja, a što se moglo spriječiti preventivnim...
