Nedavno sam bila na predavanju koje me je oduševilo. Jedna od predavačica, kolegica sa dugogodišnjim kliničkim iskustvom na najpoznatijim veterinarskim klinikama u Belgiji i Velikoj Britaniji započela je svoje predavanje sa temom «Svrbež kod pasa» slijedećim uvodnim riječima : «Znate li da su moji kolege u Velikoj Britaniji bili toliko očajni zbog pojedinih dermatoloških pacijenata koji su se bez obzira na poduzetu terapiju stalno vraćali bez ikakvog poboljšanja da su bili u stanju mijenjati 24-satno dežurstvo samo da ja preuzmem jednog njihovog dermatološkog pacijenta?»

«Koža je ogledalo zdravlja psa, pa ukoliko vlasnik ne dođe zato što mu određena promjena na koži psa ne smeta doći će nakon brojnih pitanja susjeda i prijatelja – pa šta već jednom ne odvedeš psa veterinaru?». Dakle i tamo postoje slučajevi koji su dugotrajni, ponavljajući i ponekad nerješivi. I tamo postoje «očajni» veterinari i «još očajniji vlasnici».

Pa zašto ti dermatološki pacijenti predstavljaju toliki problem? Razloga je mnogo, a jedan po meni najočitiji je što vrlo često ne vidiš protiv čega se boriš. Čovjek koji ima alergiju na pelud nikada neće doći liječniku i tražiti da ga u potpunosti izlijeći. Tražiti će od liječnika da mu propiše terapiju koja će ukloniti simptome – crvene oči, kihanje, ali je i sam svjestan da izlječenja nema. Izbjegavati će konzumaciju jagoda ukoliko je alergičan na njih, neće se izlagati jakom suncu ukoliko je osjetljiv na UV zrake…

I psi mogu biti alergični. Na sve i svašta – pelud, prašinu, određenu vrstu hrane…No pitanje je od kuda krenuti. Tu je presudna uloga vlasnika i njegove moći zapažanja.

Predavačica sa početka ovog teksta svoju ulogu u dijagnostici kožnih problema usporedila je sa onom Herculea Poirota. Naime, puno je onih koji žele stati na put pravoj dijagnozi – nekoliko izoliranih šugaraca iz strugotine kože mogu biti usputni nalaz, izolirane bakterije mogu biti posljedica sekundarne bakterijske infekcije. A da ne govorim o atopijskim dermatitisima, autoimunim kožnim bolestima i slično.

U tim slučajevima najvažnije je strpljenje – obje strane – i u dijagnostici oboljenja i u liječenju. Nakon 1000 pitanja doći ćemo do rješenja i kod onih «tvrdokornih» slučajeva. Iako se ne veselimo takvim slučajevima s obzirom da su zaista iscrpljujući i za psa i za vlasnika, za nas predstavljaju svojevrsni izazov kojemu smo se spremni odazvati.

No, da vas previše ne plašim, iako su dermatološki problemi generalno možda i najučestaliji u praksi, u većini slučajeva se radi o alergijskom dermatitisu koji se javlja kao posljedica upale analnih vrećica. Ipak o analnim vrećicama, kao i odgovor na pitanje: zašto moj pas ima stalno pune analne vrećice, drugi puta.

Pojmovi: alergija, dermatitis, koža, kožna bolest, svrbež, šugarac

Ovaj zapis je objavljen Monday, December 15th, 2008 u 19:40 i spremljen pod kategoriju Članci. Komentare možete pratiti preko RSS 2.0. Možete ostaviti komentar, ili objaviti link na svojoj stranici.