Svaki vlasnik kuje sigurno si bar 2 puta godišnje tijekom zajedničkog suživota sa svojom ljubimicom postavlja pitanje : da li sam se možda trebao odlučiti za mužjaka? I da li mi je sve ovo baš trebalo? Iscjedak neugodnog mirisa i hodanje sa krpom po cijele dane čini nam se ipak bezazlenim u usporedbi sa čoporom mužjaka različite dobi i pasmina koji spremno čekaju da iskoriste svaki trenutak naše nepažnje. Svaka šetnja postaje muka, a čini se da ni visoka ograda ne predstavlja nikakvu zaštitu kada se javi zov prirode. A što je najgore, čini se da naša ljubimica koja nam je do sada bila toliko privržena i koju smo štitili od malih četveronožnih napasnika, više ne surađuje i ne želi se pridržavati našega plana i dogovora. ..[čitaj dalje]..