Dijagnostika

Da bismo mogli započeti sa liječenjem potrebna nam je brza i pouzdana dijagnoza bolesti.

Nekada tu dijagnozu možemo postaviti klasićnim “općim” pregledom pacijenta, koja uključuje mjerenje tjelesne temperature, pregled sluznica, pregled usne šupljine, palpacija ( pipanje ) abdomena, auskultacija disanja i srćanog rada stetoskopom, opip ( bolnog ) ekstremiteta.

Specijalistički pregled pacijenta uključuje određivanje kompletne krvne slike, određivanje pojedinih biokemijskih parametara, ultrazvučnu pretragu pojedinih organa ( najčešće se radi o maternici, mokraćnom mjehuru, jetri, bubrezima, srcu, prostati ). Rendgenološkom pretragom potvrdit ćemo prijelome kostiju, vrstu prijeloma kao i mogućnosti sanacije, išćašenja zglobova, prisutnost stranog tijela u probavnom sustavu, prekid pasaže u gastro-intestinalnom sustavu nevezano uz strano tijelo i još puno drugih važnih stvari. Specijalistički pregled uključuje pregled i uha otoskopom, pregled oka oftalmoskopom. Poseban oblik specijalističkog pregleda predstavlja i dijagnostička laparatomija.

Pregled uha

Najčešće vlasnici psa ili mačku dovedu na pregled uha kada primijete neki od sljedećih simptoma : bolnost na dodir, svrbež, iscjedak iz uha, neugodan miris, promjena u položaju glave ( glava je nagnuta na jednu stranu ), promjene na uški (bezdlačna područja, kraste , hematom uške).

Pregled započinjemo inspekcijom uške, okoline uške i ulaza u vanjski dio zvukovoda. Slijedi pregled vanjskog dijela zvukovoda ( vanjskog slušnog kanala ) otoskopom kojim ćemo utvrditi izgled sluznice ušnog kanala, prisutnost upalnog sekteta, strano tijelo ( stoklas ! ), parazitarnu invaziju ( Otodectes cynotis ). Pregled ukoliko je prisutna upala zna biti bolan, pa u slučajevima kada isključimo strano tijelo u uhu pristupiti ćemo terapiji kako bismo što prije smanjili bolnost. Vrlo često u ušnom kanalu ima puno “mrtve” dlake. Tu dlaku treba redovito čupati kako bi ušni kanal bio pregledan i prozračan. Ukoliko imamo ozbiljnu sumnju da se u uhu nalazi strano tijelo, a nije moguće obaviti kvalitetan pregled uha životinju ćemo sedirati, a po potrebi i narkotizirati. Ukoliko su upale uha učestale potrebno je uzeti bris uha, kako bismo bili sigurni o kojem uzročniku upale se radi, kao i koji je lijek izbora u borbi protiv infekcije. U obzir dolazi i mikroskopska pretraga sekreta kod sumnje na ušnu šugu, iako šugarce možemo vidjeti sa otoskopom.

Kod mačaka se češće radi o parazitarnoj invaziji, dok su kod pasa češći uzroci upale bakterije ili gljivice. Pasmine pasa koje su sklonije upalama uha su pasmine sa tzv. “poklopljenim” uškama : koker španijel, pudl, kavalir, kao i pasmine sa prirođeno suženim ušnim kanalom kao što su čau-čau, endleski buldog i sl.