Infekcije urinarnog trakta javljaju se češće u pasa nego u mačaka. Bakterije su najčešći uzrok upala, vrlo rijetko uzročnici mogu biti mikoplazme, virusi, klamidije i gljivice. Najčešće se radi o bakteriji E.coli. U 20-30% slučajeva ne radi se samo o jednom uzročniku, već o mješanim infekcijama sa 2 ili 3 bakterijske vrste. Smatra se da je velika većina urinarnih infekcija uzrokovana mikroorganizmima koji primarno naseljavaju sluznicu crijeva ili kožu i koji se ascedentno šire na uretru i mokraćni mjehur. Tu su naravno i bakterije koje normalno naseljavaju uretru, no one su zbog anatomske građe mokraćnog sustava, a i zbog razlike u građi sluznice donjeg i gornjeg urinarnog trakta rijetko primarni uzrok mokraćne infekcije. Sposobnost bakterija da se čvrsto prihvate za sluznicu urinarnog trakta onemogućuje njihovu eliminaciju tijekom akta mokrenja, te omogućuje njihov nesmetan rast i razmnožavanje. Upravo mokrenjem eliminira se 95% neadhezivnih bakterija i to je prirodna obrana organizma od nastanka urinarne infekcije.

Poremećaji koji uključuju učestalost mokrenja, volumen ili zaostajanje veće količine mokraće u mokraćnom mjehuru mogu pogodovati razvoju bakterijske infekcije. S obzirom na anatomsku povezanost mokraćno spolnog sustava, infekcije ova dva sustava često su povezane i uzrokovane širenjem uzročnika sa mjesta primarnog nastanka infekcije.
Simptomi koje vlasnik može primijetiti su: učestalo mokrenje, bolno ili otežano mokrenje, prisustvo krvi u mokraći.

Objektivna dijagnoza postavlja se bakteriološkom pretragom mokraće dobivene cistocentezom (punkcijom mokraćnog mjehura). U praksi ova metoda se izbjegava osim ukoliko se ne radi o kroničnim i recidivirajućim slučajevima zato da se životinja ne bi dodatno stresirala.

Uobičajeno je da se nakon postavljene dijagnoze i lokalizacije upale započne antibiotska terapija. Koji antibiotik će se koristiti i koliko dugo, kliničar će odlučiti na temelju svog vlastitog iskustva, literaturnih podataka, ali i podataka proizvođača o učinkovitosti pojedinih lijekova na mikrofloru koja je najčešći uzročnik infekcija upravo mokraćnog sustava.

Terapija nekompliciranih infekcija urinarnog trakta traje u prosjeku 2-3 tjedna, ukoliko se zakomplicira minimalno 4 tjedna. Ukoliko se radi o upali mokraćnog mjehura i uretre najčešće nema znakova poremećaja općeg zdravstvenog stanja, kao što su depresija, povišena tjelesna temperatura, anoreksija, letargija, leukocitoza, koji se uvijek javljaju ukoliko se infekcija proširi na bubrege ili prostatu.

Najčešći uzroci neuspjeha su: neadekvatna antimikrobna terapija, prekratko provedena terapija, nemogućnost vlasnika da aplicira lijek u propisanoj dozi i u propisanim vremenskim intervalima, prisustvo infekcije gastrointestinalnog trakta ili uzimanje hrane koja smanjuje resorpciju antibiotika, prisustvo miješanih infekcija kod kojih samo jedna bakterija uspješno reagira na propisanu terapiju, razvoj bakterijske rezistencije.

UZV bubrega mačke – normalni bubrezi U kroničnim slučajevima ultrazvučna pretraga mokraćnog mjehura omogućiti će uvid u eventualne anatomske nepravilnosti, dublje lezije sluznice, prisustvo pijeska ili kamenaca u mokraćnom mjehuru. Preporuča se također pregled bubrega, kao i prostate kod muških životinja. Kod dugotrajnih antibiotskih terapija (4-6 tjedana) u obzir treba uzeti i nusučinke pojedinih pripravaka.

Prognoza je dobra ukoliko se radi o nekompliciranim slučajevima.

U slučajevima kompliciranih infekcija sa vrlo čestim recidivima i reinfekcijama, kod kojih je smanjena učinkovitost prirodnih obrambenih mehanizama, literaturno se spominju dvije mogućnosti: davanje pripravaka koji će zakiseliti mokraću te na taj način stvoriti nepovoljan medij za rast i razmnožavanje bakterija. Upravo to je princip djelovanja velike većine medicinske hrane koju se preporuča koristiti kod bakterijskih cistitisa, ali i prevenciji i otapanju struvitnih urolita kod mačaka.

Druga, malo radikalnija metoda, koja po meni ima više negativnih strana je svakodnevna aplikacija učinkovitih antibiotskih pripravaka u ½ ili 1/3 propisane dnevne doze 1X dnevno, što će u budućnosti vrlo vjerojatno dovesti do bakterijske rezistencije. Moguće je i korištenje urinarnih antiseptika.