Najčešći uzročnici respiratornih infekcija u mačaka su dva vrlo zarazna virusa: herpesvirus mačaka (mačji virusni rinotraheitis) i mačji calicivirus.
Simptome koje izazivaju ova dva virusa međusobno je vrlo teško klinički razlikovati, te se zajedno grupiraju pod nazivom: kompleks respiratornih infekcija gornjeg dišnog trakta mačaka. Pri postavljanju dijagnoze virusnih respiratornih infekcija u obzir eventualno treba uzeti još nekoliko virusnih i ne-virusnih uzročnika, koji su, kao što je već rečeno, puno rijeđi: klamidije, mikoplazme, reovirusi, bakterije (posebno Bordetella bronhiseptica).
Od ovih bolesti najugroženiji su mačići, nevakcinirane mačke i općenito mačke koje žive u domaćinstvima u većem broju.
Najvažniji i najučestaliji način širenja virusa je direktnim kontaktom između zaražene i zdrave mačke (iscjedak iz nosa, očiju). No, treba imati na umu da se virus može prenijeti i preko kontaminiranih kaveza (ili košara u kojima mačke spavaju), preko posuda za hranjenje i napajanje, također i rukama i na odjeći vlasnika, aerosolom (kihanje, kašljanje).
Oba virusa vrlo su otporna u vanjskoj okolini, pa mogu preživjeti izvan domaćina i do 10 dana. Čak do 80% mačaka koje prebole infekciju mačjim herpesvirusom i kalicivirusom ostaju nosioci virusa kojega izlučuju slijedećih nekoliko mjeseci, pa čak i godina, te su potencijalni izvor infekcije za sve nevakcinirane mačke sa kojima dođu u kontakt. Često je majka koja je latentno inficirana izvor infekcije za svoje mačiće u dobi od 5-7 tjedana starosti kada oni postaju primljivi zbog pada prirodne imunosti.
Simptomi koje vlasnik može primjetiti su: povišena tjelesna temperatura, gubitak apetita, potištenost, iscjedak iz nosa i očiju koji može biti bistri ili gnojni, kihanje, gubitak glasa, pobačaj kod gravidnih životinja ili rođenje mačića sa smrtonosnim encefalitisom. Kalicivirus ima afinitet i prema plućima, te može izazvati upalu pluća. Bolest često nastupa naglo, posebno kod mladih mačića. Trajanje bolesti je 5 – 7 dana, no vrlo često komplicira se i dodatnom bakterijskom infekcijom što utjeće na težinu bolesti, ali i na njeno trajanje.
S obzirom da se radi o virusnom oboljenju učinkovit lijek protiv samog uzročnika na postoji. Provodi se potporna terapija u smislu nadoknade tekućine. Iscjedak iz očiju i nosa treba redovito čistiti. Životinja mora biti u toploj i prozračnoj prostoriji. Nekoliko puta na dan potrebno je ponuditi hranu koju inače vole, ukoliko niti nakon nekoliko dana ne uzimaju nikakvu hranu potrebno je pokušati na neki drugi način osigurati unos hrane (hranjenje na špricu hranom koja je predviđena za takav unos), davanje energetski bogate medicinske hrane, davanje stimulatora apetita.
Problem leži u tome što su takve životinje osjetljive na bakterijske uzročnike, pa je upravo zbog bakterijske infekcije potrebno provoditi i antibiotsku terapiju. Ukoliko postoji obilan iscjedak iz oka u oči treba ukapavati propisani antibiotski pripravak.
Važno je napomenuti da postoji mogućnost sprečavanja pojave ove bolesti vakcinacijom. Da bi zaštita bila učinkovita, sa programom cjepljenja treba započeti u dobi od 12 tjedana. U slučajevima kada postoji opasnost od ranije infekcije vakcinacija je moguća već u dobi od 9 tjedana. Cijepljenje treba ponoviti nakon 4 tjedna. U svrhu održavanja trajne zaštite mačke treba docijepiti jedanput na godinu. Ne smiju se vakcinirati životinje koje su već bolesne.
Ovim bezbolnim zahvatom osigurat ćete kvalitetniji život svojim ljubimcima, bez dosadnog kihanja i šmrcanja i poštedjeti ga dugotrajne terapije. Cjepivo je u našoj ambulanti uvijek dostupno, a cijena 1 doze iznosi 125,00 kn.