Štenećak je vrlo opasna virusna zarazna bolest pasa i drugih karnivora ( afrički tvor ). Uzročnik je srodan virusu boginja. Danas se u praksi sa štenećakom, na svu sreću, susrećemo vrlo rijetko budući da je veliki postotak pseće populacije procijepljen. Obolijevaju necijepljene životinje svih dobnih kategorija i oba spola, ipak najugroženiji su štenci u dobi od 6 tjedana do nekoliko mjeseci. Izvor infekcije su zaražene životinje, širi se direktnim kontaktom sa bolesnom životinjom. Virus nije otporan i u vanjskoj okolini može preživjeti nekoliko sati. Virus je osjetljiv na isušivanje, a uništava ga i većina dezinficijensa. Razlikujemo 5 osnovna oblika štenećaka, ovisno o organskom sustavu koji je primarno zahvaćen: kožni, nervni, crijevni, očni, dišni ( respiratorni ) oblik. Simptomi respiratornog oblika su : iscjedak iz očiju i nosa ( serozni – prozirni ili gnojni ), kašalj i otežano disanje ( posljedica upale pluća ). Kod crijevnog oblika javljaju se proljev i povraćanje. Očni oblik karakteriziraju promjene na očima, mogu biti zahvaćene i “unutarnje” strukture oka, što u konačnici može dovesti i do sljepoće. Ukoliko je zahvaćen živčani sustav javlja se promjena ponašanja, pareza, paraliza, ataksija, grčenje mišića. Karakterističan simptom kožnog oblika je orožnjavanje ( hiperkeratoza ) mekuši : jastučića i nosa.

Sumnja se postavlja na temelju simptoma i povijesti (ne)cijepljenja. Laboratorijska dijagnoza postavlja se serološki i nalazom inkluzija mikroskopskom pretragom krvnog razmaza. Ne postoji učinkovita antivirusna terapija, liječenje se svodi na suzbijanje sekundarnih bakterijskih infekcija. Mortalitet ( stupanj uginuća ) varira od 0 do 100% ovisno o stupnju virulencije soja virusa i otpornosti domaćina.

Prevencija oboljenja provodi se održavanjem imunološkog statusa gravidnih kuja aktivnim i cijepljenjem štenaca, ali i odraslih pasa. Cilj je štenad što ranije zaštititi, pa se najučinkovitiji pokazao trokratni program cijepljenja u dobi od 6., 9. i 12. tjedana. Ovisno o proizvođaču vakcine programi mogu malo i varirati. Imunitet se održava redovitom vakcinacijom pasa na godišnjoj bazi. Vakcina protiv štenećaka nije monovalentna, što znači da ne pruža zaštitu samo od štenećaka, već se radi najčešće o kombinaciji 5 bolesti ( štenećak, parvovizoza pasa, zarazni hepatitis pasa, parainfluenza i /ili leptospiroza pasa ). Osim pasa od štenećaka mogu oboljeti i afrički tvorovi, koji su sve češći ljubimci, pa se preporuča i njih zaštititi na isti način.